Procjenjuje se kako svaki drugi osnivač tvrtke u Silicijskoj dolini posjeduje imanje i na Novom Zelandu. Zašto je Novi Zeland američkim milijarderima postao “plan B” istražio je novinar Guardiana Mark O’Connell.
Connell se posebice pozabavio slučajem Petera Thiela, suosnivača PayPala i Palantirate jednog od prvih ulagača u Facebook, koji je za deset milijuna dolara na Novom Zelandu kupio golemi komad zemlje tik uz jezero Wanaka. Thiel, koji je nakon Trumpova izbora za predsjednika SAD-a postao njegovim savjetnikom, 2011. je izjavio kako nije pronašao niti jednu zemlju koja bi bila u skladu s njegovim pogledom na budućnost kao što je to Novi Zeland.
U tom trenutku Thiel je već bio zatražio novozelandsko državljanstvo. Zahtjev mu je odmah odobren, a informacija o tome da je Thiel postao novopečeni građanin Kiwija tajila se gotovo šest godina. Godine 2016. Sam Altman, jedan od najutjecajnijih poduzetnika Silicijske doline, izjavio je za New Yorker kako je s Thielom imao dogovor da u slučaju apokalipse njih dvojica zrakoplovom pobjegnu na Novi Zeland gdje Thiel posjeduje kuću. (Plan je bio da pričekaju da se sve smiri pa se nakon toga vrate u Ameriku kao da se ništa nije dogodilo.) Tragom Altmanove izjave novinar New Zealand Heralda, Matt Nippert, počeo je istraživati kako je Thiel stekao vlasništvo nad posjedom veličine 477 hektara, a s obzirom na to da tamošnji zakon nalaže da stranci koji žele kupiti tako veliko zemljište moraju proći kroz vrlo stroge i duge procedure. Nippert je saznao kako se za Thiela takva procedura nije morala provesti budući da je on u trenutku kada je kupio posjed već bio državljanin Novog Zelanda, iako u toj zemlji nije proveo više od 12 dana. Nije čak trebao ni putovati na Novi Zeland kako bi dobio papire o državljanstvu. Sve se odvilo na privatnoj ceremoniji u konzulatu u Santa Monici.
Kada je Nippert objavio priču u javnosti se puno raspravljlo o tome smije li strani milijarder kupiti državljanstvo. Naime, Thiel je u sastavu svoje prijave prihvatio investirati u novozelandske startupove te je obećao da će u zamjenu za status državljanina Novog Zelanda u inozemstvu promovirati novozelandske tvrtke. Sve je pritom zanimalo zašto Thiel želi posjedovati komad Novog Zelanda, otprilike velik kao donji Manhattan, i što se zapravo krije iza toga, pa se počelo nagađati da je Thiel na Novom Zelandu pronašao sklonište na koje se može povući ako dođe do propasti civilizacije. Naime, nakon što je Trump izabran za predsjednika SAD-a američki su se milijarderi počeli masovno pripremati za apokalipsu. Tvrdili su da će je biti nemoguće izbjeći. Tjedan dana nakon inauguracije New Yorker je objavio priču o ultrabogatašima koji su se počeli pripremati za kolaps civilizacije, a kao zemlju spasa vide Novi Zeland.
Zvuči gotovo nevjerojatno, ali sve ono što se danas događa još su 1997. godine u knjizi “Suvereni pojedinac: Kako preživjeti i pobijediti za vrijeme propasti države blagostanja” opisali James Dale Davidson, privatni investitor koji se specijalizirao za savjetovanje bogataša o tome kako profitirati od ekonomskih katastrofa, i pokojni William Rees-Mogg, dugogodišnji urednik Timesa. Knjiga je desetljeće prije izuma bitcoina dala impresivno precizna predviđanja o online ekonomiji i kripto valutama, a posljednjih je godina među tech tajkunima prerastala u pravi kult. Najviše iz razloga što je i sam Thiel rekao da ga je inspirirala upravo ta knjiga. Četiristo stranica knjige u grubo se mogu podijeliti na četiri dijela. U prvom dijelu govori se o tome kako demokratska država funkcionira kao kriminalni kartel tjerajući poštene građane da izdvajaju velike dijelove svojih prihoda za ceste, bolnice i škole. U drugom dijelu opisuje se kako će razvitkom interneta i pojavom kriptovaluta za vladu biti nemoguće pratiti transakcije i prihode pojedinaca. U trećem dijelu zaključuje se kako će državni sustav organiziran na današnji način postati zastario, dok se u četvrtom navješćuje nova globalna raspodjela u kojoj će vlast i utjecaj preuzeti “kognitivna elita” kao klasa suverenih pojedinaca koji “zapovijedaju puno većim resursima”, a koji više neće biti podložni moći nacije pa će i vladu redizajnirati sukladno svojim ciljevima.
“’Suvereni pojedinac’ doslovno je apokaliptični tekst”, opisuje Mark O’Connell te dodaje kako Davidson i Rees-Mogg u knjizi prezentiraju stoljetnu viziju bliske budućnosti: propast starog poretka i uspostavu novog svijeta. Liberalna demokracija umire, a zamijenit će je labave konfederacije korporativnih gradova država. Zapadna civilizacija u svom današnjem obliku završit će s ovim stoljećem. “Novi suvereni pojedinac vladat će poput bogova u grčkim mitova u istom fizičkom okružju kao i obični građanin, ali u drugačijem političkom okruženju”, tvrde Davidson i Rees-Mogg koji su kao “najbolji izbor prebivališta za stvaranje bogatstva u informacijskom dobu” identificirali Novi Zeland pa su i sami kupili dio otoka. Kako je prosječnom Amerikancu prva pomisao vezana uz Novi Zeland filmska trilogija “Gospodar prstenova” pretpostavlja se da je i Thielov interes za Novi Zeland potaknula njegova opsesija JRR Tolkienom. Naime, Thiel je najmanje pet svojih kompanija nazvao po uzoru na Gospodara prstenova.
Kao tinejdžer maštao je o tome da će igrati šah protiv robota s kojim će usput pričati o Tolkienovim knjigama. Bitnu ulogu igra i to što Novi Zeland ima ogromne količine čiste vode, a nije zanemariva ni odlična avionska veza s Kalifornijom. “Kad pročitaš ‘Suverenog pojedinca’ spoznaš njihovu ideologiju. Tim ljudima, samoproglašenoj ‘kognitivnoj eliti’, propast svijeta je prihvatljiva opcija sve dok oni mogu zadržati svoje bogatstvo”, piše O’Connell. Svjetski poznati umjetnik Simon Denny tom je fenomenu posvetio jednu svoju izložbu. Izložba “Paradoks osnivača” zasnovana je na fascinaciji utopijskom budućnošću kakvom je zamišljaju tehno-libertarijanci iz Silicijske doline s Novim Zelandom u glavnoj ulozi, a nazvana je po jednom od poglavlja Thielove knjige iz 2014. godine “Od 0 do 1: kako započeti startup ili kako izgraditi budućnost”. Glavna atrakcija izložbe je strateška igra “Osnivači” koja podsjeća na kultnu igru Settlers of Catan. Cilj utemeljitelja nije izbjeći apokalipsu, već na njoj zaraditi. Prvo steknete zemljište na Novom Zelandu, otoku bogatom resursima i čistim zrakom, daleko od kaosa i ekoloških katastrofa koji su zahvatili ostatak svijeta.
Kasnije počnete stvarati svoje otoke u međunarodnim vodama te s njih vodite svoje tvrtke bez uplitanja demokratskih vlada. Zatim odete na Mjesec, tražite rudu i druge resurse, a nakon toga kolonizirate Mars. Posljednja razina igre osvrće se na trenutno najpoželjnu futurističku fantaziju koju je popularizirao Thielovog bivši kolega Elon Musk: bijeg s umiruće planete Zemlje na privatnu koloniju na Marsu. Sam je Thiel 2011. kada je tražio državljanstvo javno rekao kako Novi Zeland smatra “utopijom”. U članku koji je o Thielovoj ulozi u Trumpovoj kampanji objavio Vanity Fair citiran je i jedan njegov prijatelj koji je otkrio kako mu je Thiel više puta direktno rekao kako želi imati vlastitu državu. Prvo privatno poduzeće na Novom Zelandu utemeljio je Englez, osuđivani otmičar djece, Edward Gibbon Wakefield, s ciljem da privuče bogate investitore i velik broj jeftine radne snage, migrantske radnike koji ne mogu kupiti zemljište u novoj koloniji, ali bi tamo rado putovali u nadi da će na kraju dovoljno uštedjeti za zemljište. Tvrtka je početkom 19. stoljeća krenula u niz ekspedicija te su počeli kolonizirati otok. Uspostavili su i svoju vlast, a britansku kraljicu savjetovali da poduzme korake kako bi Novi Zeland i formalno postao britanska kolonija. Utopijske fantazije techno-libertarijanaca poput Thiela pokazuju da se povijest ponavlja.
