Bila je to 1953. godina i u Americi se svijet dijelio na bijelce i ‘crnce’. Sve dok ih Berry nije ujedinio. Klubovi su se punili. Oduševljena publika htjela je čuti crnog gitarista koji je spojio country i blues zvukove
Jedan od najutjecajnijih glazbenika u povijesti rock’n’rolla, Chuck Berry napustio nas je 18. ožujka prošle godine. Njegova karijera je trajala više od sedam desetljeća. Spojio je blues i swing u fenomen ranog rock’n’rolla, i postao njegova najvažnija figura pored Elvisa Presleya. Kao direktnog uzora, Berryja su, među brojnim svjetskim zvijezdama, navodili Beatlesi i Rolling Stonesi. John Lennon jednom je prilikom izjavio:
– Ako biste pokušali dati rock’n’rollu drugo ime, mogli bi ga nazvati Chuck Berry.
Bob Dylan ga je pak nazvao Shakespeareom rock’n’rolla, a Stevie Wonder je tvrdio: ‘Postoji samo jedan istinski kralj rock’n’rolla. Zove se Chuck Berry’.
Berry je dva puta nastupao u Zagrebu – 1978. i 2005. godine. Rođen je 18. listopada 1926. godine u St. Louisu, u afroameričkoj obitelji.
Njegovo djetinjstvo je bilo obilježeno pjevanjem u zboru baptističke crkve – prvi put sa šest godina te sviranjem gitare na priredbama, koju je zavolio gledajući svog prijatelja gitaristu Tommyja Stevensa iz benda u kojem je pjevao.
Prvi javni nastup imao je u gimnaziji. Njegove tinejdžerske dane obilježila je i oružana pljačka tri trgovine te odlazak u popravni dom. Po izlasku na slobodu, u 21. godini se oženio s Themettom ‘Toddy’ Suggs te počeo raditi u tvornici automobila i kao frizer. Tek je u svojoj 26. godini prvi put nastupio za honorar.
Majka mu je govorila: ‘Jednog dana bit ćeš čovjek i vođa velikog benda. Mnogi ljudi će dolaziti iz daleka da čuju kako sviraš svoju glazbu kad sunce zađe. Možda će se tvoje ime naći na svjetlosnim reklamama na kojima piše: Johnny Be Goode večeras. Naprijed Johnny, naprijed!’.
Ovo je slobodan prijevod stihova u kojima se ime čuvenog izmišljenog rokenrol junaka može zamijeniti imenom onog iz stvarnosti, tako da pjesma ‘Johnny B. Goode’ postane istina.
Zapravo, i sam Berry je priznao da u ovim stihovima ima autobiografskih elemenata iako je Johnny dobio ime po klavijaturisti Johnnieju Johnson . Prezime Goode izvedeno je iz imena ulice u kojoj je Chuck rođen u siromašnoj obitelji baš kao i seoski mladić koji ne zna čitati i pisati, ali zato majstorski svira gitaru.
Sa Johnnyjem i s bubnjarom Ebbyjem Hardingom, Berry je svirao tokom pedesetih godina prošlog stoljeća u svom gradu i okolici. Bend se zvao Johnnie Johnson Trio. Prvu svirku imali su u Huff Gardensu, 1952. godine.
– Odrastao sam misleći da su slike umjetnost, sve dok nisam ušao u glazbu i shvatio da sam ja umjetnik iako ne slikam.
Bila je to 1953. godina i u Americi se svijet dijelio na bijelce i ‘crnce’. Sve dok ih Berry nije ujedinio. Klubovi su se punili. Oduševljena publika htjela je čuti crnog gitarista koji je spojio country i blues zvukove. Morao je koristiti pseudonime, kako njegov otac, istaknuti pripadnik baptističke crkve, ne bi saznao da mu se sin bavi sviranjem ‘đavolje glazbe’.
Čak i oni koji su mislili da je lud i sa nepovjerenjem gledali njegove mikseve, nisu mogli odoljeti, a da ne zaplešu.
Godine 1955. Berry odlazi u Chicago, gdje se spojio s Leonardom Chessom iz Chess Recordsa. Berry je u njegov studio donio obradu country pjesme ‘Ida Red’, koja je odmah potom snimljena kao singl ‘Maybellene’.
Preko noći su imali hit, koji je dostigao prvo mesto na Billboardovoj ‘Ritam i blues’ listi, a prodan je u milijun primjeraka. Bilo je onih koji su se čudili zašto je on u tim godinama pjevao o tinejdžerima, što je objasnio riječima:
– Ne pjevam o sebi već o ljudima koji me slušaju.
Berry je ubrzo postao idol poslijeratnih tinejdžera koji su, za razliku od ranijih generacija, mogli uživati u izlascima, svirkama i zabavi.
Uvijek je pratio njihove reakcije na svirkama i prije svega želio je dobro ih zabaviti. Uz gitaru, jednostavnim i duhovitim tekstovima, on je govorio umjesto njih.
Rock’n’roll je bio način oslobođenja od svega što ih pritiska i sputava. Poručivao je: ‘Just let them hear some rock’n’roll music’.
Od 1957. do 1960. godine Beri izdaje nekoliko vrlo zapaženih albuma za ‘Chess’, prvijenac ‘After School Session’, ‘One Dozen Berry’s’, ‘Chuck Berry Is on Top’ i na kraju ‘Rockin’ at the Hops’.
U tom periodu izlazi dvadesetak hitova koji zauvijek ostaju upisani u povijesti rock’n’rolla, a neki od njih su ‘Rock and Roll Music’, ‘Sweet Little Sixteen’, ‘School Days’, ‘Reelin’ and Rockin’, ‘Johnny B. Goode’ i još mnogi drugi.
‘Johnny B. Goode’ uvrštena je među 100 najboljih gitarističkih pjesama svih vremena. Berry je govorio da su sve njegove pjesme nastale iz nečega što je proživio. Tako je npr. ‘Sweet Little Sixteen’ nastala u toku jednog koncerta zbog jedne djevojčice koja je u backstageu tražila autograme.
Međutim, Berryjevo građenje glazbene karijere, zaustavilo je uhićenje 1959. godine. Optužen je da je 14-godišnju konobaricu iz svog Berry’s Club Bandstand Janice Norine Escalanti prevozio radi prostitucije preko državnih granica.
Iako je govorio: ‘Ona je sve samo ne nevina’, ipak je osuđen nakon dvije godine.
Prva presuda je bila poništena zbog rasnih uvreda suca. Proveo je 20 mjeseci u zatvoru, što ga je po riječima njegovih prijatelja veoma promijenilo.
Isprva se činilo da je riječ o onoj staroj, podmukloj diskriminaciji, ali Berry je 1990. godine, platio više od tri milijuna dolara kad ga je grupa žena optužila da je u ženski wc svog restorana The Southern Air u Missouriju ugradio video kamere.
Godine 1961. izašao je album ‘New Juke Box Hits’, a nakon izlaska iz zatvora 1963. godine Berry izdaje vrlo zapaženi album ‘St. Louis to Liverpool’ na kojemu se nalaze hitovi ‘No Particular Place To Go’, ‘Promised Land’ i ‘You Never Can Tell’.
‘Chuck Berry in London’ i ‘Fresh Berry’s’ izašli su 1965. Sljedeća glazbena kuća za koju je izdao naredna četiri albuma bila je ‘Mercury’. ‘Chuck Berry’s Golden Hits’ i ‘Chuck Berry in Memphis’, ‘From St. Louie to Frisco’ i ‘Concerto in B. Goode’.
1979. godine je i nastupio u Bijeloj kući, na zahtjev tadašnjeg predsjednika SAD Jimmyja Cartera. Grammy za životno djelo, 1985. godine primljen je u Dvoranu slavnih bluesa, a 1986. godine u Rock’n’roll kuću slavnih.
Njegov zaštitni znak bio je neponovljivi ‘pačji hod’ koji je izvodio svirajući na sceni, a koji su mnogi kopirali. Njega je prvi put upotrebio kao dijete prolazeći ispod stola da uzme loptu, a njegovu obitelj je to nasmijalo.
Kada je riječ o rock’n’rollu, Chuck je sve rekao:
– Ne postoji ništa novo pod Suncem. Zato me ne optužujte da sam prvi, samo pustite da traje.
Svirao je sve do posljednjih dana života. Svirao je i živio rock’n’roll. Imao je u planu da u tijekom ove godine izda novi album kao poklon svojim obožavateljima, pod nazivom ‘Chuck’, što je i objavio u kolovozu pretprošle godine na svoj 90. rođendan.
